Vaš vodič i fotograf na Baliju

MOJA BALI PRIČA

Pozdrav!

Ja se zovem Tino, rođen sam u Zagrebu u ulici Izidora Kršnjavoga broj 13, kao sin majke Zagrepčanke i oca Indonežana sa Zapadne Sumatre.

Pohađao sam srednju školu u MIOC-u, a na Prirodoslovno matematičkom fakultetu stekao sam zvanje inženjera matematike, smjer računarstvo.

Od 2000-2003. godine radio sam u Siemens Hrvatska u ulozi software developera, a hobiji su mi bili fotografija, sviranje gitare te pisanje poezije i kratkih priča.

2002.-e godine kao član Foto kluba Zagreb osvojio sam brončanu medalju na Zagrebačkom međunarodnom salonu fotografije, za akt indikativnog naslova Nepodnošljiva lakoća postojanja prema istoimenom romani jednog od mojih omiljenih autora Milana Kundere.

Kao jedini domaći pobjednik, vrijednu nagradu primio sam iz ruku gradonačelnika g. Bandića, a fotografija (snimljena u Sloveniji) prikazivala je dva modela (djevojke) gole iza rešeteka.

‘PINKLEC NA RAME’

Jednog jesenjeg dana u Zagrebu, dok sam sjedio u uredu za računalom a moji su kolege bili duboko zadubljeni u brojke, fromule i teške poslovne zadatke, uočio sam na prozoru jednog malog vrapca…

Vani je u padala kiša tako da je vrabac bio sav pokisao i mokar. No svejedno, ja sam mu u sebi potajno ‘zavidio’ na tome što je VANI i SLOBODAN i što može, barem teoretski, ići kud POŽELI!

U tom prijelomnom trenutku iznenadne unutarnje inspiracije (ili objave ‘sa nebesa’), u meni je sazrijela jedna čvrsta, tada već dugo tinjajuća ODLUKA: da ne želim ostatak života i svoje mladosti provesti u takvom nekom ‘kavezu’.

Nadalje, da se želim slobodno izražavati i baviti nečim gdje mogu ostvariti svoj puni kreativni potencijal te dati neki svoj osobni doprinos ili ‘pečat’.

I tako sam ubrzo prekinuo tadašnji radni odnos, uz pomoć prijatelja i rođaka prodao naš obiteljski stan u zagrebačkoj Dubravi i krenuo put daleke i egzotične Indonezije!

Ne, nije da mi je bilo lako napraviti taj KORAK prema novom i nepoznatom, jer unatoč tome što su u Bogoru kraj Jakarte već neko vrijeme živjeli moji roditelji i mlađi brat, ostavio sam za sobom veći dio rodbine, par osobnih ‘gurua’, najboljih prijatelja i srodnih mi duša, ulice najdražeg mi rodnog grada, materinji jezik i kulturu, proljeće, jesen i zimu, burek, čevape i salamu Poli!

FOTOGRAFIJA

Prvih par godina provedenih na otoku Javi, putovao sam dosta (a Indonezija je, inače, ogromna zemlja koja se proteže u tri vremenske zone). Hodao sam sa lokalnom curom, a zarađivao sam fotografiranjem bogatih i slavnih, političara, glumaca i poslovnih ljudi za domaće i međunarodne časopise i reklame.

Na Bali sam preselio 2008.-e, gdje se već desetak godina profesionalno bavim fotografijom međunarodnih (uglavnom australskih) vjenčanja, privatnih vila, modela i obitelji na odmoru, u okviru vlastitog branda za fotografiju i video EYECON Photography Bali.

UVIDI O BALIJU

2005-e godine, obitelj tadašnje predsjednice Megawati, kćeri prvog indonezijskog predsjednika Sukarna (čija je majka bila Balinežanka) uključila me u projekt na Baliju koji je bio u vezan za Sukarnovu bogatu umjetničku kolekciju.

Tako sam gotovo pola godine proveo na izvornom, autentičnom balinežanskom selu, konkretno u ‘ashramu’ (bal. griya) najvišeg balinežanskog svećenika (Pedanda), daleko od ‘civilizacije‘. Tamo sam fotkao lokalce, razne umjetnine i svete predmete, radio web za svećenika, išao na ceremonije, čitao knjige o Baliju, i uglavnom učio iz prve ruke o balinežankim običajima i načinu života, mitovima, religiji i kulturi.

ULOGA MOJIH RODITELJA

U vrijeme dok je bila u radnom odnosu, moja majka (Tea), inače diplomirani pravnik, radila je u MIORH-u (Mirovinsko invalidskom osiguranju Republike Hrvatske), dok je otac (Nazif) diplomirao ekonomiju, magistirao kibernetiku te radio kao konzultant za ‘informacijske sustave za podršku poslovnom odlučivanju‘, najprije u Zagrebu, a kasnije u Jakarti.

Za vrijeme dok je otac radio u Jakarti, majka se ‘skitala‘ i istraživala, a otkad sam preselio u Indoneziju i ja sa njom.

Tako smo sa bilo njenim ili mojim prijateljima, ‘prijateljima ili rodbinom od prijatelja‘ i ‘poznanicima poznatih‘ proputovali čitavi Bali, veći dio otoka Jave te dio Sumatre i Južnog Sulawesija (Celebesa).

TURIZAM

Zahvaljujući svim tim okolnostima: poznavanju jezika (hrvatskog, srpskog, engleskog, indonežanskog), lokacija i ruta, lokalnih običaja i cijena, činjenica i mitova, o našem boravku u Indoneziji pročuo se dalje glas te nam je u zadnjih nekoliko godina (opet preko poznatih) nekoliko hrvatskih (i jedna do dvije srpskih) putničkih agencija počelo slati svoje klijente (pojedince, parove, manje i veće grupe putnika) za profesionalno vođenje prvenstveno (barem zasad) po Baliju.

Tako, ako ste na Baliju ili tek dolazite, svakako nam se javite za razgovor i piće ili pak nedjeljni ručak kod mojih roditelja, tim više ako trebate auto sa vozačem, profesionalnog fotografa ili vodiča na vašem, vama dobro razumljivom jeziku!