Dok čučimo
skriveni u vlažnom, starogradskom podrumu,
konji,
i njihovo crno, mišićavo meso
gaze kroz noć
ulicama našeg grada.

Kiši.

Koraci vojnika
vuku se kroz bljuzgu i blato,
dok hladni jesenski vjetar
raznosi prašinu, pelud i lišće,
i kosti mrtvaca,
zamotane u stare, poderane novine.

Gledamo se goli,
u tišini i tami.

Tvoje svježe, vlažne,
nevine mlade oči
sjaje uzbuđenjem i strahom.
Kao nekad.

U nekom prošlom,
i budućem životu.