PRIZOR PRVI:
Odjednom, popadoše maske u blato, i čitavo ozračje prožme neugodna
trulež i smrad.
Eduard odjezdi u mrak.
”Znate, ja cijenim vašu prijaznost i kolegijalnost,ali…”
”…Ono što je dozvoljeno Jupitru,nije dozvoljeno i volu !”
(QUOD LICET JOVI,NON LICET BOVI)*
*poslovica koja znači kako je velikanu (ili moćniku) dopušteno mnogo toga
što se ne dozvoljava običnim ljudima, ili što im nije primjereno.
PRIZOR DRUGI:
Zgrada Akademskog kluba.
Trošno zdanje: siva, neugledna dvokatnica.
Iskasapljena sječivom fenjera, krvarila je noć:
“F O R M E M B E R S O N L Y”, pisalo je na trijemu.
Eduard je buljio u slap žute svjetlosti.
Sakrivši pod šinjelom svoje upalo, neobrijano lice,
mjesečevim korakom otpuza niz osvjetljeni drum.
”Došao je neki čudan, ali moćan vjetar, otpuhnuvši jedra naših lađa
u suprotnim smjerovima…”
“…Zidovi Šutnje: kao velike,neiscijeđene SPUŽVE !” (digresija)
PRIZOR TREĆI: (Epistolarna forma)
U prozračnim, svijetlim odajama svoje rezidencije,
Eduard piše članovima Udruge…
Kristalna,opipljiva Tišina,
Mir…
Pucketanje kamina;
Ravnovjesje zvuka i bjeline…
” Štovani!
U vrijeme nekadašnjih domjenaka, kad upriličismo brojne zgode
slušajući apokaliptične zvuke Bethovenove glazbe,
ispijajući zajedničke čaše očigledno lošeg prijateljstva…
nikom nije smetala moja mala,neprimjetna nazočnost.
I ne radi se samo o meni, gospodo, naime…”
Dolazi Ofelija.
Njezin zvonki glasić udara o strop.
Lusteri podrhtavaju upijajući gracioznost njenih toplih, ženskih koraka.
“Dragi moj…
Zaboga, pa zar morate ?!
Po glavama čestitih, nedužnih građana!”
E: “Varate se, Madame.
Pazite-“DON’T CAST THE PEARLS BEFORE THE SWINE !'”
(Ne bacajte bisere pred svinje op.a)
* * *
E: “Ljudi koje štitite…
Znam,djeluju vam čedno, dobrohotno, gotovo naivno…
Kao i vi sami, uostalom, Ofelijo!
Uvijek nasmiješeni i ugodni.
Rekli biste: pravi altruisti!
Ljudine i pol !
Pa ipak-to su obični hipokritici –
bijedni, neiskreni Kučkini Sinovi !”
Ofelija ustukne pred lavinom njegova glasa.
Oči su mu drhtale od uzbuđenja.
Njena baršunasta koža skrivala je mirise najslađih mirodija.
O: “Vi griješite, Monsieur; ja držim: nedužna to je čeljad !”
Lice mu se grčilo u bolnu, neproničnu grimasu:
“Određeni pojedinci,iz meni posve nepoznatih pobuda,
zakrabuljeni pod krinkom tobožnje trpeljivosti i međusobnog uvažavanja…”
I dalje ga je promatrala sa čuđenjem.
Uhvativši njen prazan i pomalo priglup pogled,
Eduard se na trenutak zbuni.
Bio je tako sanjiv, čeznutljiv, divan, Ofelijin taj pogled!
“…otpočeli su promidžbu nekih novih pravila, protokola, kriterija.”
Sada je Eduard pogledao nju.
Neizvjestačenom blagošću, gotovo samilosno;
kao što Pastir gleda svoje izgubljene ovčice.
Znao je da ga ne razumije.
E: “Vidite,Milostiva, Vi ćete reći:
‘Pa dobro, i što onda !?
Vremena se mijenjaju:
novi ljudi, novi interesi, novi autoriteti…prirodno.’
Sve ja to znam.”
Ofelija odmahne rukom.
E: “Ali zar cjepkati nas, dijeliti…”
Ofelija opet odmahne rukom.
E: “Samo vi nehajno mašite tom baršunastom ručicom !
A ja gubim svoje prijatelje !”
Ofelija se prenu.
Obrazi joj zarumenješe od stida.
O: “Ali…to je grozno, Monsieur !”
Njene grudi: kao spužve natopljene mlijekom.
Dvije velike, neiscijeđene SPUŽVE !
“Neki samozvani uglednik, Deus ex Uterus,
nametnuo je svoje imperative i nepobitnu Karizmu,
zarivši svoje kandže u bolesno tkivo naše licemjerne družine.
Ohrabren vlastitim utjecajem i samodopadnošću,
nošen rukom nestabilnih, poltronski nastrojenih pojedinaca,
neutralnih i neobojenih vodonoša željnih superiornog Ega,
Deus uspijeva u provedbi svojeg nauma…”
O: “Ta recite, tko je ta hijena !?
Prokleti, maliciozni huškač !
Debeloguzi Konspirator !
TKO JE DEUS ?”
E: “Smirite se. Reći cu vam…
Deus, naime, nije osoba.
Deus je sustav; ustroj.
A Ja sam glasnogovornik onih koje taj sustav smatra nepoželjnim.”
O: “Vi se osjećate nepoželjnim ??!!”
Ofelija mu dade cjelov u orošeno čelo.
E: “Da.”
Nježno ga je obujmila oko struka.
O: “Molim Vas…već je kasno.”
E: “Pođimo.”
EPILOG
Pijetao je zakukurikao.
Nekad je dovoljno jednom,dvaput…
Nakon trećeg puta, čak i Sveti Petar zanijekaše Isusa.
‘TI ĆEŠ ME ZATAJITI !’, govorio je On.
“I’m crossing that bridge with lessons I’ve learned,
playing with fire and not getting burned,
I may not know what you’re going through,
but time is the space between me and you…life carries on.” (Seal)